preskoči na sadržaj

XVI. gimnazija Zagreb

Login

Korisne poveznice:

MZOS
AZOO
Portal za škole
NCVVO
Sve o državnoj maturi
CARNET

« Rujan 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Dobrodošli

Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Terenska nastava Brijuni
Autor: Damir Bešić, 14. 6. 2017.

Oaza spokoja, riznica najposebnijih prirodnih primjeraka, raj na Zemlji samo su neki od sinonima za Brijune koje smo u razdoblju od 25.5. do 27.5.2017. posjetili u vodstvu profesorice Anamarije Kardum Zenebe te profesora u pratnji: Antonije Božić, Dine Šimatović i Damira Bešića. Uz moj razred, 3.a, prvaši i drugaši dobili su priliku pridružiti nam se u zanimljivoj ekspediciji koja nam je pružila istinski odmor za dušu i um.

[opširnije]


Odluka o putovanju u Istru pala je krajem petoga mjeseca – kad vrućina zavlada Zagrebom, a pod njezinim učinkom i školska godina krene isparavati. Testovi i ispitivanja nagomilali su se u naše već preopterećene glave pa je sama ideja o putovanju u potpunosti obuzela naše misli i maštu i motivirala nas da se posvetimo svojim obvezama kako bi mogli uživati tih par dana. Nakon odviše iscrpljujuće nastave spomenutoga dana otisnuli smo se na put prema Istri gdje nam je prva postaja bilo mjesto Livade podno Motovuna u kojemu se nalazi tvornica tartufa Zigante. Stručnjaci za tartufe, gospodin Ivica i njegova dva marljiva psa, povela su nas u poučnu dvosatnu šetnju gustom šumom gdje smo imali priliku izravno vidjeti proceduru pronalaska i branja crnih tartufa. Vrijedne istarske bisere vrijedni su radnici, naša dva psa, s lakoćom nanjušili ispod površine zemlje omogućujući na taj način ljudima inače nemoguću misiju. Uistinu je dirljivo vidjeti takav harmoničan sklad ljudi, životinja i biljaka, cjelokupne prirode, koji bi nam svima trebao pružiti kao zvijezda vodilja.

Kad već spomenuh zvijezde, vrijedilo bi osvrnuti se i na našu sljedeću postaju - zvjezdarnice Tićan i Višnjan. Sama lokacija navedenog objekta oduzima čovjeku dah: na zelenom brežuljku okružena prirodom i u daljini morem te obasjana poslijepodnevnim suncem otkrila nam je zvjezdarnica, točnije njezini marljivi zaposlenici. Gledati Sunce kroz profesionalni teleskop te imati priliku vidjeti jedan još veći i profesionalniji uistinu nije svakodnevno iskustvo iako je možda većinu mojih suputnika najviše zabavilo penjanje po kamenim stijenama – hrvatskom stonehengeu - dopremljenima do zvjezdarnice kako bi se očuvala sama priroda i ukomponirala u koncept modernoga znanstvenog doba koje ju odviše često zanemaruje.

Predavanje o zvjezdarnici bilo je također vrlo poučno, a u kratkim crticama saznali smo sljedeće informacije: iako je s Višnjanske zvjezdarnice otkriveno mnogo malih tijela Sunčeva sustava, krug djelatnosti Zvjezdarnice nije ograničen samo na astronomiju. Uz sestrinske organizacije zvjezdarnica provodi niz edukacijskih projekata u cijelom STEAM području, s naglaskom na rad s visoko motiviranim i darovitim učenicima.

Nakon toga uslijedilo je nenadano iznenađenje, pravi biser puta, ono o čemu bi reforma školstva trebala stremiti: konceptu i načinu predavanja profesora Korada Korlevića. Kratko predavanje pretvorilo se u zanimljivu  raspravu o opasnostima iz svemira, razvoju čovjeka, ljudskoj zlobi, pohlepi i potrošačkom društvu koje upravo pred našu generaciju stavlja odgovornost  dosad nikada viđenu u povijesti čovječanstva. Dakle, na nama je da shvatimo da ideal života koji nam se nameće u medijima nije ostvariv (osvrnuvši se duhovito i sarkastično na bogatstvo jednog domaćeg bogatog nogometnog dužnosnika i njegovu nezasluženu popularnost i ugled). Šanse da nas uništi golemi asteroid je 1:200 000, to se čini malim rizikom, ali je znatno vjerojatniji nego dobitak na lotu. Znači, mi se moramo bojati gospodarskog i društvenog kolapsa čitave civilizacije te posljedica koje bi mogle iz toga proizaći.

Sljedeći dan uputili smo se prema Puli gdje prve znakove ljudskoga života na spomenutome prostoru bilježe ostatci stari više od milijun godina, a prvi poznati zapis datira iz 10. stoljeća prije nove ere. Razgled grada uz poučnu i opuštajuću šetnju s turističkim vodičem bio je tek početak prave poslastice koja je uslijedila, a riječ je o Brijunima koji su bili i originalna destinacija našega putovanja. Zeleni brežuljci i travnjaci koji odišu iskonskom ljepotom uz zvuk morskih valova te dodir sunčanih zraka nezamjenjiv je i nevjerojatan osjećaj. Posjetili smo Veliki Brijun, najveći u skupini od 14 otoka. Izložba "Tito na Brijunima" uz zbirku prepariranih životinja stalna su postava muzeja koji je bio naše prvo odredište. Poučna ali i dalje opuštena atmosfera nastavila se u, po meni najljepšem dijelu, jednosatnoj vožnji vlakom tijekom koje smo upili sve moguće zapanjujuće prirodne blagodati tog istinskoga istarskog blaga. Vožnju smo završili u safariju u kojemu smo došli u susret s inače rijetko viđenim životinjama, zebrama, ljamama, slonicom Lankom.

Kao šlag na tortu došlo je i kupanje u osvježavajućemu moru uz melem za oči, vizuru Brijuna u zalazak sunca, pogled koji je do krajnjih granica upotpunio naše i do tada ionako posebno iskustvo. Nakon povratka brodom koji nam je uistinu teško pao (i nakon još jedne kratko prospavane noći), sutradan smo krenuli okolnim putem prema Zagrebu. Pod okolnim putem podrazumijevam posjet Roču, malenome gradu usred istarskih brežuljaka, povijesno obogaćenim crkvom s glagoljičkim zapisima, zatim Humu, najmanjemu gradu na svijetu koji je svoj golem šarm uspio "stisnuti" u dvije uske ulice. Motovun, sada poznat po ljetnome filmskom festival, naša je posljednja istarska destinacija. Kratka vožnja busom i uspinjanje pješice uz priče turističkoga vodiča (Hvala teti Smirni!) isplatili su se za obogaćenje duha koju nam je grad svojim tajnovitim strminama pružio.

Memorijalni centar "Lipa pamti" uslijedio je nakon zasluženoga odmora, ručka, no iako omamljeni istarskim specijalitetima – maneštrom I pljukancima, istinski smo uživali i u zanimljivome izlaganju vodiča koji su nam predočili moć i ustrajnost jedne zajednice koje prkosi i opstaje, čak i nakon što je nad njome izvršen s pravom rečeno genocid! Nakon potresne, ali i dirljive, motivirajuće priče Lipljana, uputili smo se s našom velikom žalošću prema Zagrebu. 

Ispričanu istarsku avanturu s pravom ću nazvati nezaboravnom i moje zahvale od srca idu profesorima, posebno Anamariji Kardum Zenebe koja nam je omogućila da se u dva i pol dana istinski oporavimo i regeneriramo uz riznice ljepote, povijesti, zabave i znanja koje su obogatile naš duh i stvorila divna sjećanja na prekrasne istarske dragulje, sjećanja koja ćemo, nadam se, uvijek nositi u srcima, umu i fotoalbumu.

Ivor Katović, 3.a

 

 

 

 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju