preskoči na sadržaj

XVI. gimnazija Zagreb

Login

Korisne poveznice:

MZOS
AZOO
Portal za škole
NCVVO
Sve o državnoj maturi
CARNET

« Studeni 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Dobrodošli

Predstave

Natjecanje "English in action"

12. Festival frankofonog kazališta

Festival frankofonog kazališta u Beču

Dan škole

Engleska dramska grupa

Ideš dalje - predstave na talijanskom i njemačkom jeziku

Djed Božičnjak


"English in Action" competition - UMNA

Naši učenici i njihova mentorica Maria Jurjevich sudjelovali su na natjecanju "Engleski u akciji 2014."

Učenici su osvojili sljedeća mjesta:
Katarina Velan treće mjesto i učenica Laura Đurinec četvrto mjesto iz izazova sricanja. Učenici Ena Vučković, Ante Bašić, Domagoj Gregorović i Vjeran Žuvela osvojili su drugo mjesto u dramskom izazovu. 

 

 


XVI. gimnazija na 12. Festivalu srednjoškolskog frankofonog kazališta

Beograd od 16. do 20. travnja 2014.

Nakon prošlogodišnjeg uspjeha s predstavom Susreti (Rencontres), koja je izvedena na Festivalu srednjoškolskog frankofonog kazališta u Beču, dramska grupa na francuskom jeziku pod vodstvom prof. Davorke Franić nastavila je, u izmijenjenom sastavu,  svoje istraživanje suvremenog kazališnog izraza i ljepote francuskog jezika.

Ove godine pripremili smo vlastito viđenje legendarnih Stilskih vježbi Raymonda Queneaua kao posvetu legendarnim hrvatskim glumcima Peri Kvrgiću i Leli Margitić koji taj komad u adaptaciji Tonka Maroevića i režiji Tomislava Radića igraju od 1967. te su njime zaslužili svoje mjesto u Guinessovoj knjizi rekorda kao najdugovječnija predstava s istom glumačkom postavom na svijetu. Rad na predstavi započeli smo gledanjem izvedbe Stilskih vježbi u studenom, a nastavili sve do travnja radeći na složenom izvornom tekstu Raymonda Queneaua i raznim mogućnostima izvedbe teksta koji u svojoj osnovi nije dramski tekst, već jezična igra. 

Nakon prve izvedbe u IV. gimnaziji povodom Večeri Hrvatske udruge profesora francuskog jezika, Stilske vježbe u našoj verziji predstavili smo i na 12. Festivalu srednjoškolskog frankofonog kazališta u Beogradu u sastavu Matea Galina, Iva Novak, Ivo Mrvelj, Hrvoje Korbar (4.c) te Vida Köster i Dominik Bunjan (3.e). Festival se održavao od 16. do 19. travnja te je ugostio  14 kazališnih trupa iz 6 zemalja - Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Češke Republike, Makedonije i Rumunjske te dvije studentske trupe (zagrebačkih i beogradskih studenata francuskog jezika) koje su nastupile izvan službenog programa.

Po samom dolasku na beogradski autobusni kolodvor dočekali su nas Luka i Stefan, učenici trećeg razreda beogradske jezične (odnosno filološke) gimnazije, koji su se tijekom našeg četverodnevnog boravka pokazali kao izvrsni i brižni vodiči spremni ispuniti svaku našu želju čak i onda kad je nismo izrekli, poput dostave hrane i pića tijekom jedne od naših večernjih probi u sobi internata u kojem smo bili smješteni.

Program samog festivala održavao se u Teatru 78, kazalištu koje podsjeća na dobro nam znanu Scenu Vidra, a svaka trupa imala je osigurano vrijeme za generalnu probu i 15-ak minuta za pripremu scene prije same izvedbe. Zahvaljujući dobroj volji koordinatorice festivala Željke Janković te našim pratiteljima koji su nam pomogli u tehničkoj realizaciji predstave, naša je izvedba uspješno prošla te se na festivalu istaknula kao jedina postdramska predstave te jedina predstava u kojoj glavnu ulogu igra – francuski jezik. U sklopu festivala održan je i prijem u Francuskoj ambasadi, smještenoj u blizini Kalemegdana i uređenoj u stilu art decoa, te okrugli stol na kojem su svi profesori – voditelji trupa, pa tako i naša prof. Franić predstavili ideje koje su stajale iza predstava, ali i detaljno objasnili proces rada na tekstu.  Zbog loših vremenskih uvjeta odgođena je tradicionalna parada svih sudionika festivala Knez Mihajlovom te kazališne radionice na Kalemegdanu, ali nas to ipak nije spriječilo da barem malo upoznamo beogradske znamenitosti i osjetimo duh grada.

  Naposljetku, vrijedi još jednom zahvaliti prof. Franić koja je nama maturantima osigurala posljednji „izlet“ u sklopu školovanja u XVI. gimnaziji te prilikom rada na predstavi uvijek pokušavala uvažiti naše ideje i stvoriti zaokruženu cjelinu, te našim dragim pratiteljima Luki i Stefanu, koji su nam  boravak u Beogradu učinili boljim i zabavnijim nego što smo mogli očekivati.

Hrvoje Korbar, 4c

 

FESTIVAL FRANKOFONOG KAZALIŠTA U BEČU

Osim što osvaja prva mjesta na državnim natjecanjima, XVI. gimnazija briljira i na planu inozemnog kazališta. Uvijek kreativnim angažmanom prof. Franić, učenici 3. (Val Kalinić; Hrvoj Korbar) i 4. razreda(Lora Pivac, Andrea Palić, Laura Grlić, Franka de Syo, Marin Lisjak, Rene Švaljek, Ana Stanković i Karla Petrač) upustili su se u još jedan projekt koji nas je odveo do francuskog liceja u Beču, od 17. do 19. 3.

 

 

Naime, za škole koje su prošle godine sudjelovale u parodiji „Proljeća gimazijalaca“, licej je organizirao festival modernog frankofonog kazališta, u kojem su članice projekta u maksimalno pola sata sceni doprinjele svojim jedinstvenim interpretacijama brojnih poznatih komada, od Shakespeara do Ionesca. Našu predstavu, „Susreti“, koncipirali smo na ideji otuđenosti pojedinca okruženog sebičnim društvom. Susrete smo postavili na željezničkom kolodvoru i preuzeli isječke iz predstava suvremenog francuskog kazališta koji su najbolje prikazivali napore modernog čovjeka da se odupre anomiji života. Od beskućnika, očeva, sinova, majki, razočaranih kćeri i dezertera, prisutstvovali smo do 18.3 brojnim, dugotrajnim i pomno planiranim probama i do savršenstva „peglali“ svoje uloge kako bismo, naposljetku, oduševili sve u publici, od djece do francuskih izaslanika. U kalendaru punom obaveza, čak smo i uspjeli proslaviti dva rođendana: Laure Grlić i Marina Lisjaka, što je ne samo uljepšalo naš veličanstven posjet, već i produbilo naša prijateljstva. Noći nakon predstava, svečanih domjenaka, prožetih impersonalnom atmosferom, provodili smo zajedno, istražujući bespuća Beča, antička rimska pića, veseleći se i doživljavajući neka od najljepših životnih iskustava. Osim produbljenih prijateljstava, neizostavno je naglasiti da su i nova prijateljstva stečena, spone koje će se vjerojatno, pažljivo njegovane, protezati kroz naš čitav život. Uistinu smo upoznali izrazito zanimljive ljude s beskrajno interesantnim životnim pričama, koji su se u samo 2 dana pokazali najotvorenijim i najdruželjubivijim ljudima koje smo ikada upoznali.

 

Iskustvo posjeta Beču, bilo je praćeno veselim i lagodnim tonom, koji je pridonio općoj atmosferi svakodnevnog suživota. U brojna sjećanja vezana uz frankofone izvannastavne projekte, ubrajamo i višestruke posjete Francuskoj, sudjelovanje na „Proljeću gimnazijalaca“, te posjet Beču kao samo neke od zavidnih peripetija kojima smo prisutstvovali. Ovom bismo prilikom zahvalili profesorici Franić, koja je aktivnim poticanjem na takve projekte kroz četiri godine neprimjetno, a neizostavno djelovala na jačanje naših prijateljskih veza, na naše duboko iskustvo francuskog jezika i kulture, te na stvaranje bezvremenskih uspomena koja će ostati u našem sjećanju kao jedna od najljepših u školskim danima.

 


48  GODINA XVI. GIMNAZIJE

U petak 25. svibnja ove godine obilježili smo još jedan Dan drage nam Škole, tradicionalno u obližnjem Kazalištu Vidra. Program Svečane akademije i ovaj puta bio je vrlo bogat, pripreman uz mnogo truda kroz uspješnu suradnju naših darovitih učenika i profesora koji nisu štedjeli svoje slobodno vrijeme. Nakon ''službenog'' dijela, u kojem je naša Ravnateljica svečano proglasila maturanticu i domaturanticu generacije (a to su djevojke Ivana Jularić iz 4.a prof. Jasne Košćak i Anda Tomaš iz 4.b Ane Ribarić Gruber – čestitamo!) te su podijeljene nagrade najboljim učenicima na županijskim i državnim natjecanjima te najboljim učenicima na DSD ispitu (a bilo ih je puno, stvarno puno, tako da je potrajalo, ali to nam može biti samo na čast) uslijedio je onaj manje formalni dio programa. Zabava je počela. Zbor XVI. gimnazije i profesorica Snežana Ponoš još jednom dokazali su nam vokalne sposobnosti naših djevojaka ( i ponekog  mladića) predstavivši i dio hrvatske narodne baštine obradama pjesama  Čija je ono divojka i Cetina; da bi kasnije pokazali kako im i na engleskom glasnice jednako dobro rade (Can't Help Falling In Love i All I Have To Do Is Dream popraćeni su i klavirskom pratnjom). Dramske skupine izvodile su na engleskom jeziku ulomak iz Moliereove Škole za Žene i Građanina plemića (hvala profesorici Jurjevich!), a naši Francuzi predstavili su se zanimljivim vokalno-plesnim projektom pod nazivom Proljeće gimnazijalaca, kao i ulomkom iz svima nam znane televizijske serije Allo, allo, koji su pripremili prema vlastitom scenariju (uz ''malu'' pomoć profesorice Franić).  U dramskom dijelu oduševio je i Ivo Mrvelj iz 2.e, pod mentorstvom prof. Ive Đorđević, s recitacijom Krležina Srca. Helga Korbar iz 3.e na violini nam je odsvirala skladbu Violina czardas Vittorija Montija, a na kraju se atmosfera podigla Sherlockom Holmesom naše kreativne plesne grupe, koju vodi prof. Verica Dervoz i vatrenom rumbom Karle Petrač iz 2. e i njenog plesnog partnera Filipa Šagovca. I kako to već biva, kad je najbolje, onda se mora doma – pa nas je zbor u vedrom tonu ispratio obradama pjesama Putokaza Naranča i Abbine Waterloo. Hvala svima i laku noć – do sljedeće godine!

Ana Bedek

 

DSD Maturantuca
Plesna_grupaViolina Francuska_dramska_grupaEngleska_dramska_grupa
Plesni_par1 Plesni_par2

 


 

Engleska dramska grupa

 

 

Dramska grupa

 

Glavne ovogodišnje predstave, koje su se održale u Kinoteci, bile su: „The Crucible“ Arthura Millera i „The Mousetrap“ Agathe Christie. Određeni broj učenika prvih i drugih razreda također su izveli scenu iz „The Learned Ladies“ i „The Would-Be Gentleman“ Molièrea (Jeana Baptistea Poquelina) za Dan škole u Kazalištu Vidra. Ovim putem iskazujem svoje poštovanje i zahvalu svim učenicima za njihovo dragocjeno vrijeme, energiju, dobru volju i talent, kojima su pridonijeli podizanju dramske grupe na višu, profesionalniju razinu i kvalitetu kojom se danas odlikuje. Danas je ona predivno i kreativno iskustvo koje ističe talent i ljubav svakog člana prema kazališnoj umjetnosti i dramskoj literaturi na engleskom jeziku.

 

Radosno je, ali i tužno, što će ove godine maturirati šest temeljnih članova grupe, koji su bili vođe, velikodušni sudionici, te srce i duša naše grupe. S druge strane, znam da njihovim mladim životima predstoji svijetla budućnost, stoga im od sveg srca želim sve najbolje i da uspiju ostvariti sve svoje želje i snove. Jakov, Michael, Klara, Luka, Kristina i Kaja, hvala vam za sve!

Maria Jurjevich, prof.,

Lektorica i voditeljica Dramske grupe

 

 

The English Drama Group

ISPUNJAVA SVE ŠTO BI ŠKOLE TREBALE OSIGURATI UČENICIMA

 

Kada sam, kao novopridošlica u Šesnaestu, na zidu vidio plakat za dramsku grupu – još k tome na engleskom – odmah sam odlučio da moram postati dio toga. No, o čemu se tu zapravo radi?

Dramska grupa naše gimnazije, pod rukovodstvom profesorice Marie Antoinette Jurjevich, lektorice, liberalna je organizacija koja zapravo ispunjava sve što bi škole trebale same po sebi osiguravati učenicima. Naporni rad biva nagrađivan, atmosfera je doista ‘drugarska’, nema nepotrebnog i ekscesnog pritiska i nervoze. Niti deranja. A ni testova, da…

Glavne zadaće dramske grupe su, kroz svaku godinu: predstavljanje naše časne ustanove na raznoraznim događajima u Zagrebu i šire, uveseljavanje i prosvjetljivanje svekolikog pučanstva XVI. gimnazije, predstavama i skečevima u domaji, u našoj impozantnoj dvorani veličine Dinamovog stadiona (ali Dinama Tirana, ne Zagreb).

Novaka u našoj dramskoj grupi dočekat će prijateljska lica i  prilika da se - dokaže! Da je sve moguće, dokazujem osobnim primjerom – po učlanjenju, dana mi je relativno malena uloga u komadu The Mousetrap Agathe Christie. Nakon malo truda i dokazivanja, povjerena mi je i jedna od glavnih uloga u djelu The Crucible Arthura Millera te, na posljetku, uloga u Molièreovom skeču iz Građanina plemića.

 

A o čemu se radi u ovim predstavama?

The Mousetrap je napeta priča o grupici ljudi šarolikih ličnosti koji se zajedno nađu u hostelu usred pravog pravcatog blizzarda, u široj okolici Londona. Mećava je toliko jaka da nitko i ništa ne može proći, a usred toga pojavljuje se policijski narednik jer se sumnja da je u hostelu ubojica…

The Crucible je najzahtjevnije djelo koje postavljamo ove godine, naime, sadrži najveću ekipu, najdulje je, i dramski je najteže za izvesti. Priča je smještena u Ameriku u 17. stoljeću usred progona vještica. Kaosu u gradiću nema kraja, a vlastodršci se međusobno optužuju i stvaraju urote. Kao šlag na tortu, u gradić dolazi zamjenik guvernera, čija ekscelencija drži kako je najbolje rješenje jednostavno povješati cijelu provinciju…

Na kraju, dolazimo do dva kratka, ali slatka Molièreova skeča.

U prvom, dvije sestre iz visokog društva se spore oko jednog muškarca, pri čemu jedna predstavlja ljubav, a druga racionalnost… Dakako, muškarac nema pedeset već dvadesetak godina te trenutno nema potrebu za filozofiranjem u salonu već za ljubavlju…

U drugom skeču, ulomku iz Građanina plemića, protagonist, Mr. Jourdain, dolazi do filozofa kako bi ga dotični po(d)učio kojekakvim stvarima. Groteskom i finom ironijom se izruguje i francuskom društvu tada, a i modernim skorojevićima, kakvih je, na žalost, pun današnji svijet.

 

Sve je to divno i krasno, ali kako to izgleda u praksi?!

Dobro, dobro, pomalo, ae…

Dakle, navest ću glavne značajke.

Atmosfera na probama (rehearsals, hehe…) jest – fantastična. Odnosi su drugarski, ljudi su pristupačni, nema nepotrebnog i glupog jaza među generacijama. Dakle, radom zaslužite svoje mjesto.

Glavni ciljevi grupe su – uveseljavanje i prosvjetljivanje ljudstva 16. i šire; te predstavljanje naše velecijenjene scholae na raznoraznim eventima, kak’ se to danas moderno kaže, haha.

Kolektivno mišljenje o grupi grupa je izbavljenje i spasenje nakon šest-sedam neupitno napornih sati škole. Grupa je rješenje frustracija, mjesto za razgovor u ugodnom društvu, kartanje, dok čekaš svoj lajn (teksta, narkomani); grupa je način života… I zasigurno najbolji pastime ove četiri godine (a možda i više, h3h3). Kad je stiska s vremenom, možda čak budete ispričani sa satova kako biste došli na rehearsal…

Najvažnije – LOKEJŠN – poput svake moderne i urbane (ovo mi je najzanimljivije u raznoraznim imbecilnim eventima, urbane stvari; a ne, ruralne…), i mi imamo svoju apsolutno in lokaciju. Radi se, naime, o bivšoj kotlovnici naše škole. Da mjesto ima svoju čar i draž je neupitno, no pitam se kakve su medicinske posljedice četverogodišnjeg boravka u prašini i čađi… Dakako, nema se para i naši nadređeni tu ne mogu ništa… Ali da, dobra, stara kotlovnica ima svoje poklonike i redovite posjetitelje u nama, veseloj družini glumačke čeljadi.

Osobni pogled te rezime – ova grupa donijela mi je razmjerno najviše radosti od svih školskih aktivnosti. Moje mišljenje sukladno je mišljenju našeg radnog kolektiva, koji pokreće i plemenitost, što se vidjelo, primjerice, u ove godine započetom prijateljstvu XVI. gimnazije i S.O.S. Dječjeg sela Lekenik, o čemu čitajte u drugom članku, također iz pera nižepotpisanog.

Stvaramo umjetnost… za druge, za sebe, za inat školskoj dosadi!

(ovo sad izmislih, na licu mjesta, časna riječ).

 

U nadi da ćemo vidjeti nova lica sljedećeg rujna

(i nemojte se prestrašiti opsežnošću i kompliciranošću ovoga),

Ante Bašić 1.e

 

Mislite da je ovo uštogljena škola? Think again ;)

 


 

Ideš dalje - predstave na talijanskom i njemačkom jeziku

 

KAZALIŠNA PREDSTAVA -  IDEŠ DALJE!

U srijedu 2.5.2012. (za vrijeme naših sati engleskog i latinskog :D) provele smo vrijeme gledajući predstavu IDEŠ DALJE!  u klasičnom kabinetu. Ta predstava održava se u 3 različite države- Hrvatskoj, Italiji i Njemačkoj. Verzija koju smo mi gledali nosi naziv Du bist dabei i na njemačkom je jeziku (očitosmiley).

njemačka predstava

Cilj predstave je bio prikazati kako završe svi bivši sudionici danas popularnih talentshowova. U njemačkoj izvedbi “popularne“ predstave sudjelovali su Lisa i Bastian, djevojka i mladić koji odlaze na turneju po školama kako bi održali svoju, već zalazeću, karijeru. Oboje su sudjelovali u DSDS (Deutschland such den Superstar) i, kao i većina natjecatelja, ispali su. Razočarani spoznajom o konvencionalnosti svih emisija tog tipa, obraćaju se nama (publici) u želji da nam otvore oči (*enlightenment* smiley). Ipak nećemo vam odati sve što se u predstavi dogodilo jer se nadamo da ćete ju imati priliku pogledati, a ako nećete informacije potražite na najbližem Tisku. Haha jer nisu nam platili da ih reklamiramo.  Da, uglavnom bilo je fora, puno smijeha, začuđenih pogleda koji prate glumce kako neočekivano napuštaju prostoriju. Također “pohvaljujemo“ i brzinu izgovaranja teksta te outfit koji je bio besprijekoran (no hard feelings).

A sad za ozbiljno, sve pohvale glumcima i njihovom trudu i nadamo se da će nam opet doći.

Nakon predstave održana je radionica na kojoj smo razgovarali o sadržaju predstave s njemačkom dramaturginjom i hrvatskim režiserom predstave Reneom Medvešekom..

Ana Škiljan i Sandra Smolčec, 2.b

 

 

Ideš dalje

Ideš dalje jest predstava koja je u naše učionice ušla u sklopu međunarodnog projekta Mlada Europa. Stoga se ta predstava postavlja u Parmi i Berlinu na izvornim jezicima glumaca koji gostuju. U Zagrebu je prikazana, po tekstu autrijskog glumca i pisca Holgera Scholbera, u režiji Renea Medvešeka u Zagrebačkom kazalištu mladih s namjenom igre u razredu. U naš su razred poruku predstave donijeli talijanski glumci, točnije glumac i glumica odigravši predstavu na talijanskom jeziku.

Cilj projekta jest prikazati besmisao talent showova univerzalnom u cijelom svijetu, a svrha prikazivanja ovog kazališnog komada među školskim klupama jest upravo ta kako bi glumci bili bliži nama i time nas bolje uveli u problematiku teksta koji tumače. Također nam je bila omogućena parlaonica s mladim glumcima koji su podijelili s nama način na koji oni sanjaju o osobnom uspjehu i na kakve sve prepreke nailaze na tom putu. Isto tako bitno je istaknuti da je za nas kao talijanski razred bilo ustinu vrijedno pogledati predstavu na talijanskom jeziku, jer je to dio talijanske kulture donesen u našu učionicu i dan upravo nama s jakom porukom kako ciljana pedagogija talent showova može uništit, a ne ostvarit naše snove. Ideš dalje, da treba ići dalje na pošten i prirodan način, bez obzira koji jezi govorimo ili državu u ojoj živimo, sanjajući svoj san, a ne san koji ćemo morati podijeliti s još 10 vršnjaka smještenih u istu umjetno napravljenu priču.

 

Lea Jagar, 3.D

 


 

 

Djed Božičnjak

 

SREBRNA ŠUMA

     

            Negdje pred kraj prvog polugodišta profesorica Bedek odabrala je 4 maturanta (Jakova Ðogića, Kaju Šišmanović, Michaela Tomislava Breyera i mene) da zajedno pripremimo božićnu predstavu za djecu zaposlenika XVI. gimnazije. Tekst koji smo izvodili zove se Srebrna šuma i također je božićne tematike.

Ja,  princeza, ne mogu se sjetiti svoje najdraže pjesme, koju, gle ti čuda, starica Kaja svaku večer pjeva svom sinu Breyeru. Tipična priča - kralj Jakov želi da princeza bude sretna, i ja tako spletom okolnosti završim sa sirotim Breyerom pa se on i starica Kaja mogu preseliti iz trošne kolibice na dvor. Svi sretni i zadovoljni, kako to već inače i biva! Pa što je onda bilo zanimljivo? Gluma se ne skriva. Mi dolazimo kao 4 učenika koji markiraju, ne znaju što da rade s tom djecom koja puna očekivanja sjede u gledalištu, pa kao za njih smislimo bajku. Slatko. Doista je izgledalo kao improvizacija. Pripreme za predstavu prošle su vrlo ležerno i bez pritiska od strane profesorice. Dapače, profesorica se pokazala kao super mentorica i redateljica. Probe su bile super, sve od reda, većim dijelom zbog profesorice, a manjim jer smo zbog tog propuštali nastavu, bar tu i tamo koji sat. I tako, nakon možda malo premalo proba došao je i dan naše maestralne izvedbe. Prisjećala sam se kako je neki glumac na televiziji pričao o tome kako su djeca najiskrenija, ali ponekad i najokrutnija publika. A ovo ne samo da su bila djeca, ovo su bila djeca profesora, što znači da su i oni sami bili prisutni. Malo me počela hvatati trema i bojala sam se da djeca neće shvatiti zagonetke ili da im neke fore neće biti smiješne. Hvala bogu pa je sve prošlo kako je trebalo. Malo sam zeznula s redom riječi u jednoj rečenici (što nitko zapravo nije primijetio), ali smo dobro odradili posao. I onda, s obzirom na to da je predstava bila božićna, došao je i Djed Mraz/Božićnjak s poklonima. Prof. Kantolić utjelovio je zahtjevnu ulogu i podijelio poklone, a o tome koliko je uvjerljiv bio najbolje govori činjenica da ga ni vlastita djeca nisu prepoznala. Nakon svega otišli smo u Canzonu na pizzu i pivicu (svi smo punoljetni, da ne bi bilo...). Sve u svemu, bilo je super, baš stopostotno super, bez pritiska. Ah, kad bi tako uvijek bilo u dragoj nam Šesnaestoj!

 

Maša Buranji, 4.e

 

 

 


 

preskoči na navigaciju