preskoči na sadržaj

XVI. gimnazija Zagreb

Login

Korisne poveznice:

MZOS
AZOO
Portal za kole
Sve o dravnoj maturi
CARNET

« Lipanj 2022 »
Po Ut Sr e Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani dogaaji

Dobrodoli


 




 

 

Predstave

Natjecanje "English in action"

12. Festival frankofonog kazališta

Festival frankofonog kazališta u Beu

Dan škole

Engleska dramska grupa

Ideš dalje - predstave na talijanskom i njemakom jeziku

Djed Boinjak


"English in Action" competition - UMNA

Naši uenici i njihova mentorica Maria Jurjevich sudjelovali su na natjecanju "Engleski u akciji 2014."

Uenici su osvojili sljedea mjesta:
Katarina Velan tree mjesto i uenica Laura urinec etvrto mjesto iz izazova sricanja. Uenici Ena Vukovi, Ante Baši, Domagoj Gregorovi i Vjeran uvela osvojili su drugo mjesto u dramskom izazovu. 

 

 


XVI. gimnazija na 12. Festivalu srednjoškolskog frankofonog kazališta

Beograd od 16. do 20. travnja 2014.

Nakon prošlogodišnjeg uspjeha s predstavom Susreti (Rencontres), koja je izvedena na Festivalu srednjoškolskog frankofonog kazališta u Beu, dramska grupa na francuskom jeziku pod vodstvom prof. Davorke Frani nastavila je, u izmijenjenom sastavu,  svoje istraivanje suvremenog kazališnog izraza i ljepote francuskog jezika.

Ove godine pripremili smo vlastito vienje legendarnih Stilskih vjebi Raymonda Queneaua kao posvetu legendarnim hrvatskim glumcima Peri Kvrgiu i Leli Margiti koji taj komad u adaptaciji Tonka Maroevia i reiji Tomislava Radia igraju od 1967. te su njime zasluili svoje mjesto u Guinessovoj knjizi rekorda kao najdugovjenija predstava s istom glumakom postavom na svijetu. Rad na predstavi zapoeli smo gledanjem izvedbe Stilskih vjebi u studenom, a nastavili sve do travnja radei na sloenom izvornom tekstu Raymonda Queneaua i raznim mogunostima izvedbe teksta koji u svojoj osnovi nije dramski tekst, ve jezina igra. 

Nakon prve izvedbe u IV. gimnaziji povodom Veeri Hrvatske udruge profesora francuskog jezika, Stilske vjebe u našoj verziji predstavili smo i na 12. Festivalu srednjoškolskog frankofonog kazališta u Beogradu u sastavu Matea Galina, Iva Novak, Ivo Mrvelj, Hrvoje Korbar (4.c) te Vida Köster i Dominik Bunjan (3.e). Festival se odravao od 16. do 19. travnja te je ugostio  14 kazališnih trupa iz 6 zemalja - Hrvatske, Srbije, Crne Gore, eške Republike, Makedonije i Rumunjske te dvije studentske trupe (zagrebakih i beogradskih studenata francuskog jezika) koje su nastupile izvan slubenog programa.

Po samom dolasku na beogradski autobusni kolodvor doekali su nas Luka i Stefan, uenici treeg razreda beogradske jezine (odnosno filološke) gimnazije, koji su se tijekom našeg etverodnevnog boravka pokazali kao izvrsni i brini vodii spremni ispuniti svaku našu elju ak i onda kad je nismo izrekli, poput dostave hrane i pia tijekom jedne od naših veernjih probi u sobi internata u kojem smo bili smješteni.

Program samog festivala odravao se u Teatru 78, kazalištu koje podsjea na dobro nam znanu Scenu Vidra, a svaka trupa imala je osigurano vrijeme za generalnu probu i 15-ak minuta za pripremu scene prije same izvedbe. Zahvaljujui dobroj volji koordinatorice festivala eljke Jankovi te našim pratiteljima koji su nam pomogli u tehnikoj realizaciji predstave, naša je izvedba uspješno prošla te se na festivalu istaknula kao jedina postdramska predstave te jedina predstava u kojoj glavnu ulogu igra – francuski jezik. U sklopu festivala odran je i prijem u Francuskoj ambasadi, smještenoj u blizini Kalemegdana i ureenoj u stilu art decoa, te okrugli stol na kojem su svi profesori – voditelji trupa, pa tako i naša prof. Frani predstavili ideje koje su stajale iza predstava, ali i detaljno objasnili proces rada na tekstu.  Zbog loših vremenskih uvjeta odgoena je tradicionalna parada svih sudionika festivala Knez Mihajlovom te kazališne radionice na Kalemegdanu, ali nas to ipak nije sprijeilo da barem malo upoznamo beogradske znamenitosti i osjetimo duh grada.

  Naposljetku, vrijedi još jednom zahvaliti prof. Frani koja je nama maturantima osigurala posljednji „izlet“ u sklopu školovanja u XVI. gimnaziji te prilikom rada na predstavi uvijek pokušavala uvaiti naše ideje i stvoriti zaokruenu cjelinu, te našim dragim pratiteljima Luki i Stefanu, koji su nam  boravak u Beogradu uinili boljim i zabavnijim nego što smo mogli oekivati.

Hrvoje Korbar, 4c

 

FESTIVAL FRANKOFONOG KAZALIŠTA U BEU

Osim što osvaja prva mjesta na dravnim natjecanjima, XVI. gimnazija briljira i na planu inozemnog kazališta. Uvijek kreativnim angamanom prof. Frani, uenici 3. (Val Kalini; Hrvoj Korbar) i 4. razreda(Lora Pivac, Andrea Pali, Laura Grli, Franka de Syo, Marin Lisjak, Rene Švaljek, Ana Stankovi i Karla Petra) upustili su se u još jedan projekt koji nas je odveo do francuskog liceja u Beu, od 17. do 19. 3.

 

 

Naime, za škole koje su prošle godine sudjelovale u parodiji „Proljea gimazijalaca“, licej je organizirao festival modernog frankofonog kazališta, u kojem su lanice projekta u maksimalno pola sata sceni doprinjele svojim jedinstvenim interpretacijama brojnih poznatih komada, od Shakespeara do Ionesca. Našu predstavu, „Susreti“, koncipirali smo na ideji otuenosti pojedinca okruenog sebinim društvom. Susrete smo postavili na eljeznikom kolodvoru i preuzeli isjeke iz predstava suvremenog francuskog kazališta koji su najbolje prikazivali napore modernog ovjeka da se odupre anomiji ivota. Od beskunika, oeva, sinova, majki, razoaranih keri i dezertera, prisutstvovali smo do 18.3 brojnim, dugotrajnim i pomno planiranim probama i do savršenstva „peglali“ svoje uloge kako bismo, naposljetku, oduševili sve u publici, od djece do francuskih izaslanika. U kalendaru punom obaveza, ak smo i uspjeli proslaviti dva roendana: Laure Grli i Marina Lisjaka, što je ne samo uljepšalo naš velianstven posjet, ve i produbilo naša prijateljstva. Noi nakon predstava, sveanih domjenaka, proetih impersonalnom atmosferom, provodili smo zajedno, istraujui bespua Bea, antika rimska pia, veselei se i doivljavajui neka od najljepših ivotnih iskustava. Osim produbljenih prijateljstava, neizostavno je naglasiti da su i nova prijateljstva steena, spone koje e se vjerojatno, paljivo njegovane, protezati kroz naš itav ivot. Uistinu smo upoznali izrazito zanimljive ljude s beskrajno interesantnim ivotnim priama, koji su se u samo 2 dana pokazali najotvorenijim i najdrueljubivijim ljudima koje smo ikada upoznali.

 

Iskustvo posjeta Beu, bilo je praeno veselim i lagodnim tonom, koji je pridonio opoj atmosferi svakodnevnog suivota. U brojna sjeanja vezana uz frankofone izvannastavne projekte, ubrajamo i višestruke posjete Francuskoj, sudjelovanje na „Proljeu gimnazijalaca“, te posjet Beu kao samo neke od zavidnih peripetija kojima smo prisutstvovali. Ovom bismo prilikom zahvalili profesorici Frani, koja je aktivnim poticanjem na takve projekte kroz etiri godine neprimjetno, a neizostavno djelovala na jaanje naših prijateljskih veza, na naše duboko iskustvo francuskog jezika i kulture, te na stvaranje bezvremenskih uspomena koja e ostati u našem sjeanju kao jedna od najljepših u školskim danima.

 


48  GODINA XVI. GIMNAZIJE

U petak 25. svibnja ove godine obiljeili smo još jedan Dan drage nam Škole, tradicionalno u oblinjem Kazalištu Vidra. Program Sveane akademije i ovaj puta bio je vrlo bogat, pripreman uz mnogo truda kroz uspješnu suradnju naših darovitih uenika i profesora koji nisu štedjeli svoje slobodno vrijeme. Nakon ''slubenog'' dijela, u kojem je naša Ravnateljica sveano proglasila maturanticu i domaturanticu generacije (a to su djevojke Ivana Julari iz 4.a prof. Jasne Košak i Anda Tomaš iz 4.b Ane Ribari Gruber – estitamo!) te su podijeljene nagrade najboljim uenicima na upanijskim i dravnim natjecanjima te najboljim uenicima na DSD ispitu (a bilo ih je puno, stvarno puno, tako da je potrajalo, ali to nam moe biti samo na ast) uslijedio je onaj manje formalni dio programa. Zabava je poela. Zbor XVI. gimnazije i profesorica Sneana Ponoš još jednom dokazali su nam vokalne sposobnosti naših djevojaka ( i ponekog  mladia) predstavivši i dio hrvatske narodne baštine obradama pjesama  ija je ono divojka i Cetina; da bi kasnije pokazali kako im i na engleskom glasnice jednako dobro rade (Can't Help Falling In Love i All I Have To Do Is Dream popraeni su i klavirskom pratnjom). Dramske skupine izvodile su na engleskom jeziku ulomak iz Moliereove Škole za ene i Graanina plemia (hvala profesorici Jurjevich!), a naši Francuzi predstavili su se zanimljivim vokalno-plesnim projektom pod nazivom Proljee gimnazijalaca, kao i ulomkom iz svima nam znane televizijske serije Allo, allo, koji su pripremili prema vlastitom scenariju (uz ''malu'' pomo profesorice Frani).  U dramskom dijelu oduševio je i Ivo Mrvelj iz 2.e, pod mentorstvom prof. Ive orevi, s recitacijom Krleina Srca. Helga Korbar iz 3.e na violini nam je odsvirala skladbu Violina czardas Vittorija Montija, a na kraju se atmosfera podigla Sherlockom Holmesom naše kreativne plesne grupe, koju vodi prof. Verica Dervoz i vatrenom rumbom Karle Petra iz 2. e i njenog plesnog partnera Filipa Šagovca. I kako to ve biva, kad je najbolje, onda se mora doma – pa nas je zbor u vedrom tonu ispratio obradama pjesama Putokaza Narana i Abbine Waterloo. Hvala svima i laku no – do sljedee godine!

Ana Bedek

 

DSD Maturantuca
Plesna_grupaViolina Francuska_dramska_grupaEngleska_dramska_grupa
Plesni_par1 Plesni_par2

 


 

Engleska dramska grupa

 

 

Dramska grupa

 

Glavne ovogodišnje predstave, koje su se odrale u Kinoteci, bile su: „The Crucible“ Arthura Millera i „The Mousetrap“ Agathe Christie. Odreeni broj uenika prvih i drugih razreda takoer su izveli scenu iz „The Learned Ladies“ i „The Would-Be Gentleman“ Molièrea (Jeana Baptistea Poquelina) za Dan škole u Kazalištu Vidra. Ovim putem iskazujem svoje poštovanje i zahvalu svim uenicima za njihovo dragocjeno vrijeme, energiju, dobru volju i talent, kojima su pridonijeli podizanju dramske grupe na višu, profesionalniju razinu i kvalitetu kojom se danas odlikuje. Danas je ona predivno i kreativno iskustvo koje istie talent i ljubav svakog lana prema kazališnoj umjetnosti i dramskoj literaturi na engleskom jeziku.

 

Radosno je, ali i tuno, što e ove godine maturirati šest temeljnih lanova grupe, koji su bili voe, velikodušni sudionici, te srce i duša naše grupe. S druge strane, znam da njihovim mladim ivotima predstoji svijetla budunost, stoga im od sveg srca elim sve najbolje i da uspiju ostvariti sve svoje elje i snove. Jakov, Michael, Klara, Luka, Kristina i Kaja, hvala vam za sve!

Maria Jurjevich, prof.,

Lektorica i voditeljica Dramske grupe

 

 

The English Drama Group

ISPUNJAVA SVE ŠTO BI ŠKOLE TREBALE OSIGURATI UENICIMA

 

Kada sam, kao novopridošlica u Šesnaestu, na zidu vidio plakat za dramsku grupu – još k tome na engleskom – odmah sam odluio da moram postati dio toga. No, o emu se tu zapravo radi?

Dramska grupa naše gimnazije, pod rukovodstvom profesorice Marie Antoinette Jurjevich, lektorice, liberalna je organizacija koja zapravo ispunjava sve što bi škole trebale same po sebi osiguravati uenicima. Naporni rad biva nagraivan, atmosfera je doista ‘drugarska’, nema nepotrebnog i ekscesnog pritiska i nervoze. Niti deranja. A ni testova, da…

Glavne zadae dramske grupe su, kroz svaku godinu: predstavljanje naše asne ustanove na raznoraznim dogaajima u Zagrebu i šire, uveseljavanje i prosvjetljivanje svekolikog puanstva XVI. gimnazije, predstavama i skeevima u domaji, u našoj impozantnoj dvorani veliine Dinamovog stadiona (ali Dinama Tirana, ne Zagreb).

Novaka u našoj dramskoj grupi doekat e prijateljska lica i  prilika da se - dokae! Da je sve mogue, dokazujem osobnim primjerom – po ulanjenju, dana mi je relativno malena uloga u komadu The Mousetrap Agathe Christie. Nakon malo truda i dokazivanja, povjerena mi je i jedna od glavnih uloga u djelu The Crucible Arthura Millera te, na posljetku, uloga u Molièreovom skeu iz Graanina plemia.

 

A o emu se radi u ovim predstavama?

The Mousetrap je napeta pria o grupici ljudi šarolikih linosti koji se zajedno nau u hostelu usred pravog pravcatog blizzarda, u široj okolici Londona. Meava je toliko jaka da nitko i ništa ne moe proi, a usred toga pojavljuje se policijski narednik jer se sumnja da je u hostelu ubojica…

The Crucible je najzahtjevnije djelo koje postavljamo ove godine, naime, sadri najveu ekipu, najdulje je, i dramski je najtee za izvesti. Pria je smještena u Ameriku u 17. stoljeu usred progona vještica. Kaosu u gradiu nema kraja, a vlastodršci se meusobno optuuju i stvaraju urote. Kao šlag na tortu, u gradi dolazi zamjenik guvernera, ija ekscelencija dri kako je najbolje rješenje jednostavno povješati cijelu provinciju…

Na kraju, dolazimo do dva kratka, ali slatka Molièreova skea.

U prvom, dvije sestre iz visokog društva se spore oko jednog muškarca, pri emu jedna predstavlja ljubav, a druga racionalnost… Dakako, muškarac nema pedeset ve dvadesetak godina te trenutno nema potrebu za filozofiranjem u salonu ve za ljubavlju…

U drugom skeu, ulomku iz Graanina plemia, protagonist, Mr. Jourdain, dolazi do filozofa kako bi ga dotini po(d)uio kojekakvim stvarima. Groteskom i finom ironijom se izruguje i francuskom društvu tada, a i modernim skorojeviima, kakvih je, na alost, pun današnji svijet.

 

Sve je to divno i krasno, ali kako to izgleda u praksi?!

Dobro, dobro, pomalo, ae…

Dakle, navest u glavne znaajke.

Atmosfera na probama (rehearsals, hehe…) jest – fantastina. Odnosi su drugarski, ljudi su pristupani, nema nepotrebnog i glupog jaza meu generacijama. Dakle, radom zasluite svoje mjesto.

Glavni ciljevi grupe su – uveseljavanje i prosvjetljivanje ljudstva 16. i šire; te predstavljanje naše velecijenjene scholae na raznoraznim eventima, kak’ se to danas moderno kae, haha.

Kolektivno mišljenje o grupi grupa je izbavljenje i spasenje nakon šest-sedam neupitno napornih sati škole. Grupa je rješenje frustracija, mjesto za razgovor u ugodnom društvu, kartanje, dok ekaš svoj lajn (teksta, narkomani); grupa je nain ivota… I zasigurno najbolji pastime ove etiri godine (a moda i više, h3h3). Kad je stiska s vremenom, moda ak budete ispriani sa satova kako biste došli na rehearsal…

Najvanije – LOKEJŠN – poput svake moderne i urbane (ovo mi je najzanimljivije u raznoraznim imbecilnim eventima, urbane stvari; a ne, ruralne…), i mi imamo svoju apsolutno in lokaciju. Radi se, naime, o bivšoj kotlovnici naše škole. Da mjesto ima svoju ar i dra je neupitno, no pitam se kakve su medicinske posljedice etverogodišnjeg boravka u prašini i ai… Dakako, nema se para i naši nadreeni tu ne mogu ništa… Ali da, dobra, stara kotlovnica ima svoje poklonike i redovite posjetitelje u nama, veseloj druini glumake eljadi.

Osobni pogled te rezime – ova grupa donijela mi je razmjerno najviše radosti od svih školskih aktivnosti. Moje mišljenje sukladno je mišljenju našeg radnog kolektiva, koji pokree i plemenitost, što se vidjelo, primjerice, u ove godine zapoetom prijateljstvu XVI. gimnazije i S.O.S. Djejeg sela Lekenik, o emu itajte u drugom lanku, takoer iz pera niepotpisanog.

Stvaramo umjetnost… za druge, za sebe, za inat školskoj dosadi!

(ovo sad izmislih, na licu mjesta, asna rije).

 

U nadi da emo vidjeti nova lica sljedeeg rujna

(i nemojte se prestrašiti opsenošu i kompliciranošu ovoga),

Ante Baši 1.e

 

Mislite da je ovo uštogljena škola? Think again ;)

 


 

Ideš dalje - predstave na talijanskom i njemakom jeziku

 

KAZALIŠNA PREDSTAVA -  IDEŠ DALJE!

U srijedu 2.5.2012. (za vrijeme naših sati engleskog i latinskog :D) provele smo vrijeme gledajui predstavu IDEŠ DALJE!  u klasinom kabinetu. Ta predstava odrava se u 3 razliite drave- Hrvatskoj, Italiji i Njemakoj. Verzija koju smo mi gledali nosi naziv Du bist dabei i na njemakom je jeziku (oitosmiley).

njemaka predstava

Cilj predstave je bio prikazati kako završe svi bivši sudionici danas popularnih talentshowova. U njemakoj izvedbi “popularne“ predstave sudjelovali su Lisa i Bastian, djevojka i mladi koji odlaze na turneju po školama kako bi odrali svoju, ve zalazeu, karijeru. Oboje su sudjelovali u DSDS (Deutschland such den Superstar) i, kao i veina natjecatelja, ispali su. Razoarani spoznajom o konvencionalnosti svih emisija tog tipa, obraaju se nama (publici) u elji da nam otvore oi (*enlightenment* smiley). Ipak neemo vam odati sve što se u predstavi dogodilo jer se nadamo da ete ju imati priliku pogledati, a ako neete informacije potraite na najbliem Tisku. Haha jer nisu nam platili da ih reklamiramo.  Da, uglavnom bilo je fora, puno smijeha, zauenih pogleda koji prate glumce kako neoekivano napuštaju prostoriju. Takoer “pohvaljujemo“ i brzinu izgovaranja teksta te outfit koji je bio besprijekoran (no hard feelings).

A sad za ozbiljno, sve pohvale glumcima i njihovom trudu i nadamo se da e nam opet doi.

Nakon predstave odrana je radionica na kojoj smo razgovarali o sadraju predstave s njemakom dramaturginjom i hrvatskim reiserom predstave Reneom Medvešekom..

Ana Škiljan i Sandra Smolec, 2.b

 

 

Ideš dalje

Ideš dalje jest predstava koja je u naše uionice ušla u sklopu meunarodnog projekta Mlada Europa. Stoga se ta predstava postavlja u Parmi i Berlinu na izvornim jezicima glumaca koji gostuju. U Zagrebu je prikazana, po tekstu autrijskog glumca i pisca Holgera Scholbera, u reiji Renea Medvešeka u Zagrebakom kazalištu mladih s namjenom igre u razredu. U naš su razred poruku predstave donijeli talijanski glumci, tonije glumac i glumica odigravši predstavu na talijanskom jeziku.

Cilj projekta jest prikazati besmisao talent showova univerzalnom u cijelom svijetu, a svrha prikazivanja ovog kazališnog komada meu školskim klupama jest upravo ta kako bi glumci bili blii nama i time nas bolje uveli u problematiku teksta koji tumae. Takoer nam je bila omoguena parlaonica s mladim glumcima koji su podijelili s nama nain na koji oni sanjaju o osobnom uspjehu i na kakve sve prepreke nailaze na tom putu. Isto tako bitno je istaknuti da je za nas kao talijanski razred bilo ustinu vrijedno pogledati predstavu na talijanskom jeziku, jer je to dio talijanske kulture donesen u našu uionicu i dan upravo nama s jakom porukom kako ciljana pedagogija talent showova moe uništit, a ne ostvarit naše snove. Ideš dalje, da treba ii dalje na pošten i prirodan nain, bez obzira koji jezi govorimo ili dravu u ojoj ivimo, sanjajui svoj san, a ne san koji emo morati podijeliti s još 10 vršnjaka smještenih u istu umjetno napravljenu priu.

 

Lea Jagar, 3.D

 


 

 

Djed Boinjak

 

SREBRNA ŠUMA

     

            Negdje pred kraj prvog polugodišta profesorica Bedek odabrala je 4 maturanta (Jakova Ðogia, Kaju Šišmanovi, Michaela Tomislava Breyera i mene) da zajedno pripremimo boinu predstavu za djecu zaposlenika XVI. gimnazije. Tekst koji smo izvodili zove se Srebrna šuma i takoer je boine tematike.

Ja,  princeza, ne mogu se sjetiti svoje najdrae pjesme, koju, gle ti uda, starica Kaja svaku veer pjeva svom sinu Breyeru. Tipina pria - kralj Jakov eli da princeza bude sretna, i ja tako spletom okolnosti završim sa sirotim Breyerom pa se on i starica Kaja mogu preseliti iz trošne kolibice na dvor. Svi sretni i zadovoljni, kako to ve inae i biva! Pa što je onda bilo zanimljivo? Gluma se ne skriva. Mi dolazimo kao 4 uenika koji markiraju, ne znaju što da rade s tom djecom koja puna oekivanja sjede u gledalištu, pa kao za njih smislimo bajku. Slatko. Doista je izgledalo kao improvizacija. Pripreme za predstavu prošle su vrlo leerno i bez pritiska od strane profesorice. Dapae, profesorica se pokazala kao super mentorica i redateljica. Probe su bile super, sve od reda, veim dijelom zbog profesorice, a manjim jer smo zbog tog propuštali nastavu, bar tu i tamo koji sat. I tako, nakon moda malo premalo proba došao je i dan naše maestralne izvedbe. Prisjeala sam se kako je neki glumac na televiziji priao o tome kako su djeca najiskrenija, ali ponekad i najokrutnija publika. A ovo ne samo da su bila djeca, ovo su bila djeca profesora, što znai da su i oni sami bili prisutni. Malo me poela hvatati trema i bojala sam se da djeca nee shvatiti zagonetke ili da im neke fore nee biti smiješne. Hvala bogu pa je sve prošlo kako je trebalo. Malo sam zeznula s redom rijei u jednoj reenici (što nitko zapravo nije primijetio), ali smo dobro odradili posao. I onda, s obzirom na to da je predstava bila boina, došao je i Djed Mraz/Boinjak s poklonima. Prof. Kantoli utjelovio je zahtjevnu ulogu i podijelio poklone, a o tome koliko je uvjerljiv bio najbolje govori injenica da ga ni vlastita djeca nisu prepoznala. Nakon svega otišli smo u Canzonu na pizzu i pivicu (svi smo punoljetni, da ne bi bilo...). Sve u svemu, bilo je super, baš stopostotno super, bez pritiska. Ah, kad bi tako uvijek bilo u dragoj nam Šesnaestoj!

 

Maša Buranji, 4.e

 

 

 


 

preskoči na navigaciju