Projekcija našeg filma „Sve u Šesnaest(oj)“ bila je 12. rujna. Taj dan pridružile su nam se Elizabeta Kulikova (4. F), Magdalena Novoselić (3. E) i Andra Kruna Ramsay (4. F) te profesorice Margareta Đordić i Jadranka Tukša. Nakon projekcije održao se Q&A, odnosno razgovor s autorima filma. Prije izlaska na pozornicu zažutjele smo se zbog treme. Rekle smo da je film nastao u povodu 55. obljetnice XVI. gimnazije i to u vrlo kratkom roku. Dodale smo da je prenio pozitivnu školsku atmosferu i da smo ponosne na njega, pogotovo s obzirom na to da većina nas nije imala nikakva iskustva u stvaranju filmova.

Ovaj festival izvrsno koristi svoju lokaciju jer se svake večeri na drugoj karlovačkoj rijeci prikazuju hrvatski dugometražni filmovi nakon kojih slijedi Q&A s profesionalnim filmskim djelatnicima koji su sudjelovali u tome filmu. Posebno mi se svidio izvrstan film „Zagrebački Ekvinocij“ mladoga redatelja Svebora Mihaela Jelića jer se u tome filmu većina nas može prepoznati. Cjelodnevni program projekcija, debata, radionica i okruglih stolova iscrpio nas je, ali to nije spriječilo naše sudjelovanje u večernjim filmskim minglanjima i druženje s novim prijateljima.

Nismo znale što očekivati kad smo dolazile, ali nismo mogle zamisliti da će vladati takva pozitivna energija i odlična atmosfera. Tijekom festivala upoznale smo ambiciozne i kreativne žutokljunce i žutokljunke iz svih dijelova Hrvatske i svijeta, a sve nas je povezala ljubav prema filmu i umjetnosti koja ne poznaje granice.

Nažalost, naš film nije dobio nagradu, ali ne trebamo biti tužni, pogotovo kad pročitamo što je o njemu napisao filmski kritičar Boško Picula: „Od kolijevke pa do groba najljepše je (srednjo)školsko doba. Malo se tko ne bi složio s ovom često ponavljanom uzrečicom nakon što pogleda namjenski film o jednoj od najpopularnijih zagrebačkih škola. Mada ovako zamišljeni radovi počesto skrenu u predvidljivost, u konkretnom je slučaju ona izbjegnuta upravo prikazom onoga što učenike i nastavnike ove gimnazije čini drukčijima i kreativnima u njihovoj školskoj svakodnevici. Zato i film o njima djeluje ‒ kreativno.“

Našim novim filmašima želim da snime još mnogo kvalitetnih filmova i držim im palčeve da se ponovno plasiraju na ovaj festival. Možda se na žutom tepihu vidimo dogodine, vi u ulozi predstavnika filmova, a ja u ulozi volonterke.

Za kraj, svima preporučam da stanu u Karlovcu i posjete Four River Film Festival i Filmsku reviju mladeži jer vas filmovi neće razočarati, a zabave neće nedostajati.

(Lea Brečak, bivša maturantica)

Fotografije: © Lea Brečak i FRFF