preskoči na sadržaj

XVI. gimnazija Zagreb

Login

Korisne poveznice:

MZOS
AZOO
Portal za kole
Sve o dravnoj maturi
CARNET

« Srpanj 2022 »
Po Ut Sr e Pe Su Ne
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani dogaaji

Dobrodoli


 




 

 

Humanitarni rad

Dignitas

Kumstvo u Africi

Lekenik

Humanitarni koncert

Posjet domu za starije i nemone "Trnje"

 

 


Udruga Dignitas

MLADI KREATIVNI POJEDINCI UDRUENI U PROJEKTIMA

U doba sveope pasivnosti mladih, kada vrhuncem dana postaju sati zurenja u Facebook ili pak beskonane kave, osjeamo potrebu za promjenom. Svaka kreativnost iz njih nestaje njihovim kroenjem u srednju školu, gdje prestankom slikanja, pjevanja i kreativnog pisanja na satima prepuštaju svoju maštu djetinjstvu, a dolaze u sukob sa surovom zbiljom. Ipak, u priu dolazi traak nade kroz ideje dvoje uenika naše škole, Daniela Škalica i Mihaele Zajec (4. d), koji do društveno korisnih ciljeva dolaze upravo kroz umjetnost.

P: Daniele, što je to Dignitas?

D: Dignitas je neprofitna udruga osnovana u Zagrebu 2014. godine. Osnivai su dijelom uenici XVI. gimnazije. Sama ideja udruge je angaman mladih kreativnih pojedinaca na razliitim projektima.

P: Kako si došao na ideju osnivanja udruge i koji ti je bio poticaj?

D: Na ideju sam došao spontano, primijetivši da ne postoje mjesta na kojima bi se mladi ljudi zainteresirani za razliite umjetnike forme mogli okupljati i diskutirati o razliitim idejama te se ukljuivati u projekte. Potaknut sam na samo osnivanje u biti jednim projektom humanitarne prirode na kojem sam poeo raditi još prošle godine.

P: Mihaela, vaš prvi projekt se zove Mladi za mlade, pa tko su ti drugi mladi za koje se radi i što je cilj projekta?

M: Cijeli projekt za ideju ima pomoi djeci u domovima za nezbrinutu djecu - ta djeca nemaju jednake mogunosti i prilike kao mi. Oni po završetku srednje škole i navršavanju 18. godine bivaju prisiljeni izai iz doma te se esto nemaju kome ni obratiti, kuda otii. A ako imaju obitelj onda su to naalost esto one koje su proglašene disfunkcionalnima, a neki stvarno nemaju ni tu blisku rodbinu. Kako bi se pomoglo toj djeci, pokrenuli smo projekt Mladi za mlade u suradnji sa zakladom Vaša pošta. Ideja je da kroz film i sate koji e se odravati u više srednjih škola u Zagrebu potaknemo i osvjestimo gimnazijalce da pomognu. Od njih bi se prikupljale, ukoliko bi htjeli, dobrovoljne donacije simbolinog iznosa od 5 kn koje bi sve srednje škole u Zagrebu onda direktno uplaivale tom jednom djetetu iz doma. Time bi se njemu osigurala financijska pomo, za kasnije u ivotu, da moe stati na svoje noge, da si moe osigurati stan, hranu, nastavak školovanja i slino.

P: Kako se moe pomoi na tom projektu i kako se mogu ukljuiti drugi mladi koji bi htjeli pomoi, a i osobe koje ne mogu pomoi konkretno na ostvarivanju projekta, nego samo ele donirati neku moda veu svotu?

M: Što se tie veih svota, to se onda moe direktno kontaktirati zakladu Vaša pošta s obzirom da oni rade s veim donatorima. Ukoliko netko eli pomoi na samom projektu, izuzev dobrovoljnih donacija, moe pomoi i u ostavarenju ovog projekta volontiranjem u domovima. Više ete znati uskoro kada se projekt proširi i plasira po školama.

P: Daniele, što je konkretno udruga do sada postigla?

D: Trenutno smo u fazi snimanja filma koji e kasnije biti prikazivan po školama unutar sati koje e odravati naši volonteri. Ali ono ime se za sad moemo pohvaliti, izuzev samog osnivanja udruge, je injenica da smo naišli na veiku potporu od svih strana. Tu priamo o glumcima koji su se odluili ukljuiti u film; prominentni su tu Tarik Filipovi, Goran Grgi, Ksenija Marinkovi, Marina Redepovi kao i mnogi drugi. Trenutno nas je osam škola uvrstilo u kurikulum, tako da, evo, to su neka trenutna postignua. Ali vidimo u biti da je projekt jako perspektivan i da e se dalje širiti. ak sam nedavno dobio kontakt i od predstavnika Zbora studenata što je princip koji slino funkcionira uenikom vijeu u Zagrebu, samo za studente. Tako da emo vjerojatno proširiti ovaj projekt sa samih srednjih škola i na fakultete. I planiramo se dalje širiti na ostatak Hrvatske jer bi to bila jedna infrastruktura koja bi pomagala toj djeci da stanu na svoje noge.

P: Kako privui mlade talentirane ljude kada se eli pokrenuti takav projekt?

D: Mislim da je odlian nain za privui ih time što shvaaju da samim svojim angamanom u takvom projektu oni imaju dosta toga što dobiju zauzvrat. To je primjerice injenica da svi ukljueni ljudi postiu neku vrstu promocije time što rade. Oni se isto tako uspijevaju istaknuti u svojim umjetnikim poljima radei na takvim projektima. Ali isto tako raste upravo svijest o društvenoj problematici i oni s vremenom postaju sve više i više angairani oko te problematike i to je razlog zbog kojeg smatramo da je ovaj projekt dobro koncipiran.

P: Mihaela, tko je sve dobrodošao u udrugu?

M: Realno, svatko je dobrodošao. Osoba kojoj moda nije primarni interes umjetnost, ali se eli istaknuti kao govornik, menader, producent se jednako tako moe pridruiti. Stvarno svatko tko ima bilo kakve tendencije produktivnosti je veoma dobrodošao u udrugu.

P: Koje su uloge predsjednice? Što su konkretne sitnice moda koje radiš, nekakvi detalji, koji se moda ine nevanima, a koje ne zna dosta ljudi? Primjerice u smislu administracije?

M: Uloge predsjednice su zastupanje udruge u pravnim poslovima, kao i financijskim. Kao predsjednik ovjek treba i prezentirati vlastitu udrugu u javnosti. Samo voenje udruge iziskuje visoku razinu poznavanja zakona što dolazi spontano tijekom itavog procesa osnivanja. Ali se naui još i dosta drugih stvari koje su bitne za ivot – poput primjerice pisanja zamolbi, memoranduma. Dobije se taj jedan veliki uvid u itavu poslovnu sferu. Od samog osnutka imala sam priliku sudjelovati na više poslovnih sastanaka s razliitim strankama, poevši od Hrvatske pošte, gdje smo pregovarali za razliite lokacije vezane uz film. A na filmu sam imala ulogu producentice, što me isto tako upravo upoznalo s time kako mogu osigurati odreenu lokaciju, rekvizite i ostale potrepštine.

P: Pred koje se sve prepreke moe naii? Recimo neozbiljno shvaanje od strane odraslih jer ste vi „klinci“, moda manjak povjerenja, slobodnog vremena zbog škole, manjak resursa?

M: Upravo suprotno! Mi osobno nismo imali nikakvih problema jer smo tome pristupili svi izuzetno ozbiljno i poslovno – pripremili smo se, uvijek smo znali što rei u kojem trenutku, što tono traimo. Tako da samo jako dobra organizacija olakšava jako puno stvari. Što se tie škole, ako imate dobro organiziran plan nadoknaivanja, neete se susresti s problemima.

D: Moe rei da je upravo sama injenica što jesmo tako mladi nešto što nam je dalo na kredibilitetu i razvoju itavog projekta - mnogi ljudi cijene angaman mladih.

P: Daniele, koji su sljedei projekti, planovi udruge i kako nastavljate sve skupa?

D: Sada mogu s vama podijeliti neke neslubene informacije budui da mnogi projekti još nisu aktualni. No, ono što sigurno planiramo u jednom trenutku realizirati su teajevi razliitih podruja za srednjoškolce i studente. Tu priamo o reiji, pisanju, snimanju, fotografiji, glazbi, glazbenoj produkciji. Dakle, naši bi volonteri vodili takve teajeve koji bi bili pristupani svima i u biti bili bi odlini naini za upoznavanje ljudi slinih interesa.

 

Petra Galovi, 4. d

 

 Kumstvo u Africi

piše: Margareta Blaevi, 1.e


Prije nekoliko mjeseci 1.e razred odluio je samostalno inicirati kumstvo kako bi dao doprinos stvaranju bolje ivotne perspektive jednom djetetu i omoguio mu dobivanje potrebne naobrazbe koje njegovi roditelji ili skrbnici nisu u mogunosti financirati.
Zajedniki smo zakljuili da je plemenito uloiti dio našeg deparca kako bismo osigurali barem malo svjetliju i perspektivniju budunost našem štieniku.


Imamo sreu da je nama obrazovanje osigurano, a sada smo to htjeli pruiti i drugima. U razgovoru s profesoricama Kauzlari i Trogrli, odluili smo pruiti pomo jednom djetetu iz Tanzanije putem udruge "Kolajna ljubavi". Ta  nam je Udruga bila na vrhu liste prioriteta jer nam je ponudila mogunost dopisivanja sa štienikom za vrijeme njegova obrazovanja.
Udruga je osnovana po uzoru na svjetsku inicijativu s ciljem pomaganja onima kojima je pomo najpotrebnija.
Akcija kumstva odnosno sponzorstva djeteta, kojom se ulae 120 eura za godinu dana pohaanja škole, pokrenuta je gradnjom sirotišta i prihvatilišta za nezbrinutu djecu kako bi se malo ublaila tuna svakodnevica stanovnika Sangei, jednog od najsiromašnijih gradova u Tanzaniji.
Sirotište je izgraeno 2010. godine na crkvenom zemljištu koje je naknadno nazvano po jednom od najštovanijih svetaca u Hrvatskoj -  Sv. Antunu. Udruga, takoer, organizira humanitarne projekte diljem Hrvatske.
Sponzorstvo djeteta u Africi poznato je u cijelom svijetu i prua djeci obrazovanje, no naješe se ipak financiraju njihove osnovne ivotne potrebe kao što su ista voda i svakodnevna hrana. Svjetske organizacije istiu da je kumstvo djetetu najbolji oblik borbe protiv siromaštva te na svojim web stranicama nude razne naine na koje, svatko od nas, moe pomoi.


Dobro se prethodno informirajui, razrednica prof. Nataša Kauzlari je u suradnji s razredom napisala i poslala e-mail Udruzi molei da nam osigura pruanje pomoi jednom djetetu.
Svakog smo dana išekivali odgovor koji je trebao stii, kako bismo što prije uli bilo kakve informacije o našem štieniku.
Kada je poruka odgovora konano stigla, bili smo presretni i  dirnuti.
Naša štienica zove se Juliana Komba. Kree u prvi razred srednje škole i roena je u dvanaestom mjesecu 1999. godine što je ini samo nekoliko godina mlaom od veine nas.
U pismu smo saznali da su joj roditelji umrli, a o njoj i njezinoj sestri Agnes sada brinu baka i djed koji su vrlo siromašni i ive u malom selu kraj grada Songee na jugu Tanzanije. Takoer, na razmišljanje nas je potaknuo njezin opis naina ivota i nezamislivog siromaštva kojim je okruena.
Naime, tamošnje obitelji se svakodnevno iscrpljuju kako bi zaradili dovoljno novaca, barem za minimalnu koliinu hrane ili odjee, a djeca koja nemaju mogunosti polaziti školu, svakodnevno rade na polju i pokušavaju se nekako prehraniti.
Julianini baka i djed polako gube snagu koja im je potrebna za rad u polju i prehranjivanje obitelji pa tako nisu ni razmišljali o mogunosti obrazovanja djece. No, to se promijenilo i sada ni baka ni Juliana ne mogu pronai rijei kojima bi opisale sreu koju osjeaju.
Mi smo, dakako, presretni što smo mogli usreiti bilo koga, a kamoli dijete kojemu je to bila jedina nada za bolji ivot. Onoga dana kada smo primili informacije o Juliani, ponosno smo obznanili cijeloj Školi  da je naš projekt uspio.


Zasada smo jedini razred koji je ostvario i podrao ovakav projekt jedne hrvatske udruge i nadamo se da e se još razredâ i pojedinaca pridruiti inicijativi kojom se zajedniki moe osigurati neija budunost.
Za informacije o ukljuenju u projekt kumstva i lanstvu u udruzi "Kolajna ljubavi" moete saznati na njihovoj web stranici:
http://www.kolajna-ljubavi.hr/      

 


 

LEKENIK

Poetak jedne lijepe prie

 

Niepotpisanog, entuzijastinog prvašia dopala je ast i zadovoljstvo da u Ljetopisu vrle nam XVI. gimnazije, školske godine ’11./’12., piše upravo o ovoj temi.

Dakle, na inicijativu izvjesnog politikog dunosnika naše gimnazije ( pod tim se misli, dakako, na predsjednike razreda), u prosincu 2011., udareni su temelji Plana o dugoronoj suradnji XVI. gimnazije i S.O.S. Djejeg sela ,,Lekenik’’, koje pripada Organizaciji S.O.S. Djejih sela diljem svijeta u preko stotinu i dvadeset zemalja.

Nakon što je snijeg okopnio, jednog lijepog dana u oujku 2012., preciznije 17-og, delegacija u sastavu: ravnateljica, dvije profesorice te dvadesetak uenika 2.e, 2.c, 1.c te 1.e, uputili su se autobusom prema S.O.S. Djejem selu Lekenik, smještenom u istoimenom selu sjeverozapadno od Siska, kako bi, rijeima spomenutog, ,,uspostavili diplomatske relacije’’. Nakon otprilike 45 minuta vonje, stigli su do stanice koja je tono nasuprot Narodnoj knjinici i cijelom kompleksu Djejeg sela, te produili do Sela, gdje ih je doekalo rukovodstvo na elu s direktorom, Marijom oviem. Nakon upoznavanja, uslijedio je posjet jednoj od kua u Selu. Naime, štienici Djejeg sela podijeljeni su u skupine od pet do osam štienika. Rasporeeni su u kue opremljene sa svim modernim ureajima te vlastitom S.O.S. majkom - vrlo portvovno zanimanje koje zahtijeva 24-satnu panju.

Naši uenici su obradovali mališane igrakama i slatkišima. Uslijedila je igra i druenje s tom dragom i pametnom djecom.

Uenice beba i direktor

Uenice Šesnaeste, beba i direktor

Nakon toga, delegacija je pozvana u Društveni centar Sela, gdje je za njih postavljena i odigrana izvrsna predstava ,,Gusla na krovu’’. etvrtina delegacije i sami su glumci, lanovi mladih snaga engleske dramske grupe velecijenjene nam Šesnaeste, i svi su bili zaprepašteni i ugodno iznenaeni zrelošu izvoenja te dubinom teme obraene u predstavi koju su izveli uenice i uenici niih razreda osnovne škole, štienika Sela. Mnogi su se oduševili kada su uli da imamo englesku dramsku grupu te uzeli u obzir upis - upravo u našu gimnaziju. Do tada e nastaviti vjebati glumu pod palicom Rusmira Agaevia Rusa, znamenitog dramaturga, glumca i redatelja.

Glumci

Mladi glumci, dunosnici Sela te asna delegacija

Kasnije su se uenici druili s djecom u sobi s instrumentima, uz malo dobre glazbe, preteito iz 80-ih godina prošlog stoljea te na igralištu, na kojem su evocirane uspomene na mlae dane… To je bilo evidentno iz jurcanja po tratini i pentranja po toboganima ednih uenika drage nam škole! Ah, ta djeurlija!

U svakom sluaju, posjetom ne samo da su udareni temelji dugoronoj suradnji ve su uspostavljena i nova prijateljstva, a naši uenici (a moda i profesorice) vratili su se u djetinjstvo.

Nakon deset dana, povodom Svjetskog dana kazališta, 27. 3., naši uenici ponovno su posjetili Lekenik – ovaj puta tu su bili ravnateljica, prof. Nina Karkovi; voditeljica engleske dramske grupe i lektorica, prof. Maria Antoinetta Jurjevich; te petero uenika – manji dio naše grupe koja inae broji preko dvadeset lanova. Suradnja se ve materijalizirala – naime, sedmero velianstvenih potrpalo se u slubeni kombi S.O.S. Djejeg sela, koji je došao po njih pred stepenice gimnazije. Kada su tamo došli, doekala ih je puna dvorana Društvenog centra Sela, s preko dvije stotine ljudi. Osim dva Moliereova skea, koje su odigrali naši uenici, by order of appearance - Lucija Lackovi, Iva Vujec i Ivan Stazi Juriši te Hrvoje Korbar i Ante Baši – tamo je odigran i niz kraih predstava i skeeva niza sudionika, primjerice uenika idovske škole u Zagrebu. Istaknuli bismo i itanje jedne bajke u kojoj je, kao iznenaenje dana, gostovalo desetak ljudi kreme hrvatskog glumišta – Rene Bitorajac, Goran Navojec, Vedran Mlikota i drugi.

Što se tie naših uenika, štovani auditorij je bio oaran iz više razloga – prvo, to je Moliere; drugo - pa to je na engleskom!, te tree – glumom.

Predstava

Na ‘steju’

 

Naime, naših petero glumaca bilo je tako sjajno da su spomenuti hrvatski dramski prvaci, koji su sjedili u prvom redu – izvadili mobitele i snimali ih; dok su ravnateljica i lektorica sjale od ponosa. U druenju koje je kasnije uslijedilo, glumci i redatelji su nahvalili kako glumce, tako i ravnateljicu i lektoricu, istiui da su ,,skinuli’’ sve glumake poante, fantastino odradili geste i mimiku, te generalno obarali s nogu.

Kasnije su se zabavljali u sobi s instrumentima te su, kao prave lo0de gloomaxchice, ovjekovjeili ovaj znameniti dogaaj.

Vesela kola

Mislite da je ovo uštogljena škola? Think again ;)

Ne moe se od glume ivit’…

U petak, 13. 4., odran je Humanitarni koncert XVI. gimnazije u Kinu Mosor, takoer pomno planiran još od 2011.godine. Sav prihod, oko 4500 kuna, doniran je upravo Djejem selu. Za taj novac kupljena je klima u Društvenom centru, te e odsad našim glumcima i posjetiteljima biti ugodnije provoditi vrijeme tamo (niepotpisani se usudi primijetiti kako smo se još u 3. mjesecu skuhali pod perikama i u renesansnoj odjei, premda nam to tada, dakako, nije ni najmanje smetalo, ponajviše zbog publike).

Šestog svibnja, S.O.S. Djeje selo Lekenik je imalo 20. obljetnicu postojanja, te je malobrojna delegacija XVI. gimnazije prisustvovala velebnom cjelodnevnom dogaaju. Bila je malobrojna stoga što je ve tada, na alost, poelo ,,ludilo’’ od ,,deset testova po tjednu’’…

Sve u svemu, ove godine je ponajprije zahvaljujui naporu i inicijativi naših prvašia, zapoeto prijateljstvo Šesnaeste i Lekenika ( OVO JE PORUKA ZA VAS, NOVI PRVAŠII ;)).  Ve postoje planovi za organizirani posjet naših uenika u zadnjem kvartalu 2012.god., kako bi sudjelovali u maratonskom, višednevnom neprekidnom itanju bajki za mališane diljem svijeta putem videoveze iz Društvenog centra Sela. Sklapanjem ovog prijateljstva, XVI. gimnazija je dala svoj mali, plemeniti doprinos podizanju razine s(a)vijesti, tolerancije i prijateljstva meu ljudima te prepoznavanju goruih društvenih problema; kako meu svekolikim puanstvom, tako i meu vlastitim osobljem i ljudstvom. Nadamo se da smo bacili pokoju iskricu na vatru graanske svijesti, te da e se i ostali pojedinci i razredi vremenom ukljuiti u ovaj i sline projekte, kao što je, primjerice, kumovanje djeci manje sretnoj od nas u nerazvijenim zemljama; za iniciranje kojeg je takoer, ponosni smo rei, zasluan upravo naš, ,,novaki i gušterski’’ 1.e.

 

Ante Baši

By God’s grace, primus inter pares,

1.e

 


 

 

Humanitarni koncert XVI. gimnazije – „Srca puna elja"

 

 

Petak trinaesti, mjesec travanj.

 

Kino „Mosor“ preplavili su srednjoškolci; meu njima i njih dvadesetak koji e idua 2-3 sata morati zabavljati publiku. No, jesu li u tome zaista i uspjeli?

Humanitarni koncert XVI. gimnazije bio je organiziran pod sloganom: "Srca puna elja", a cilj je bio skupiti novac za Djeje SOS selo Lekenik.

 

Ena i Ivan Begevi, Luka Šepat, Kaja Šišmanovi, Juraj Milai, Ela Jurko , Marko Jankek i Lucija Maroevi, uenici su XVI. gimnazije koju su uz svekoliku pomo Ravnateljice Nine Karkovi i profesorice Ive orevi postavili ovaj veliki dogaaj na noge.

Ena

Bilo je mnogo posla, mnogo priprema, a povrh svega ivciranja oko organizacije samog koncerta. Krajem veeri, na te smo porodiljske muke zaboravili jer je publika iz Kina Mosor izlazila izrazito zadovoljna, a naš humanitarni cilj postignut.

Duo

E.K.B., Deszabotaa, Mjuzikl, Big Strip Gorila, Proleter i Tough Luck Bros je 6 bendova koji su imali priliku biti na pozornici Kina Mosor i zabavljati publiku.Uz specijalne goste, virovitiki bend Vatru, svoj su posao odradili odlino i bez imalo poteškoa.

Publika

S obzirom na pozitivan odaziv ovome dogaaju, nadamo se da e XVI. gimnazija nastaviti ovu tradiciju i da ete i  ubudue pohoditi naše humanitarne koncerte!

 

 

Lucija Maroevi, 3.a

 

 


 

 

 Posjet domu za starije i nemone „Trnje“

 

            Naša ideja o posjetu domu za starije i nemone osobe rodila se na jednom od satova etike. Bliilo se boino doba i zakljuili smo da je upravo tada najvanije iskazati brigu prema lanovima svoje zajednice. Sloili smo se da je najmanje što moemo uiniti - posjetiti jedan od mnogobrojnih zagrebakih domova i svojim prisutstvom unijeti veselje u  svakodnevicu njegovih stanara .

Tog zimskog dana, sastali smo se pred Vjesnikom i pod budnim okom prof . Kornelije Medi i ravnateljice prof. Nine Karkovi, zaputili se prema svom odredištu. im smo zakoraili u prostorije doma, osjetili smo toplu atmosferu i zadovoljstvo zbog svoje odluke . Nakon što nam je glavna njegovateljica ispriala neke osnovne injenice o domu i njegovom radu, uzeli smo kolae i monogobrojne „oblizeke“ koje smo pripremili, i krenuli prema društvu koje nas je eljno išekivalo. Na naše ugodno iznenaenje, naši domaini su i nama pripremili grickalice i sokove. Pošto smo imali sve glavne sastojke, naše druenje je moglo poeti. Za uvod smo otpjevali nekoliko prigodnih pjesama u kojima su nam se pridruili simpatini djedovi i bake. Sa sigurnošu mogu rei da se meu njima krije vei broj neotkrivenih talenata, neki su ak znali rijei pjesama bolje od nas samih . Na posljetku smo se svi malo umorili pa smo odluili predahnuti uz slasne kolae i aj .Razgovor je krenuo sam od sebe, a tih nekoliko sati je - proletjelo. Saznali smo mnogo o njihovim svakodnevnim aktivnostima . Dom se brine da njegovi stanovnici imaju na raspolaganju svakojake radionice kako bi im dan bio što ispunjeniji i protekao što ugodnije. Takoer posjeduju knjinicu, kako bi i „literarni apetiti“ uvijek bili zadovoljeni. Likovna radionica je najviše zastupljena, što smo mogli zakljuiti po mnogobrojnim radovima i umjetnikim djelima koja su visila na zidovima. Tu se moglo vidjeti pregršt vjenia od svakojakog bilja i boikovine, te mnoga djela s boinim motivima. Fotografije, slike, ak i skulpture. Sve je vrvjelo bojama i entuzijazmom . Prva stvar koja nam je zapela za oko kad smo ušli, bili su upravo ukrasi i dekoracije. Nismo imali pojma da su za njih zasluni iskljuivo stanari doma. Njihova je angairanost svakodnevna, a ne samo u vrijeme blagdana. Svojim radovima obiljeavaju dolazak novih godišnjih doba ili pak zabavne manifestacije kao što su maškare, Martinje ili nešto slino. Najvanije je, dakako, zajedništvo, iji se duh osjetio.  Neki su u domu, zapravo, poeli ponovno ivjeti .Tamo imaju priliku dijeliti interese s ljudima sline dobi i uspostaviti jaka prijateljstva. Kako smo saznali od njegovateljice, mnogi su ak pronašli ljubav i vjenali se. Moda je predrasuda da ljudi u domovima pate. U ovom to zasigurno, nije sluaj.

Starijim ljudima je isto tako potrebno razumijevanje i razgovor, a tko ih moe bolje razumjeti nego njihovi vršnjaci koji se takoer nose s poteškoama starosti . U svakom sluaju, trebalo bi biti više domova kao što je ovaj. O njegovoj angairanosti i trudu najbolje svjedoi radost i zadovoljstvo koje isijava s lica tih baka i djedova. Dio svoje radosti prenijeli su i na nas prilikom tog posjeta, a mi se nadamo da je bilo i obratno te da smo uspjeli u svom naumu. Nadamo se da smo ih uspjeli bar na trenutak zabaviti i razveseliti .

 

 

                                                

preskoči na navigaciju