preskoči na sadržaj

XVI. gimnazija Zagreb

Login

Korisne poveznice:

MZOS
AZOO
Portal za škole
NCVVO
Sve o državnoj maturi
CARNET

« Studeni 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 31 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Dobrodošli

 

Terenska nastava Brijuni

Oaza spokoja, riznica najposebnijih prirodnih primjeraka, raj na Zemlji samo su neki od sinonima za Brijune koje smo u razdoblju od 25.5. do 27.5.2017. posjetili u vodstvu profesorice Anamarije Kardum Zenebe te profesora u pratnji: Antonije Božić, Dine Šimatović i Damira Bešića. Uz moj razred, 3.a, prvaši i drugaši dobili su priliku pridružiti nam se u zanimljivoj ekspediciji koja nam je pružila istinski odmor za dušu i um.

 

Odluka o putovanju u Istru pala je krajem petoga mjeseca – kad vrućina zavlada Zagrebom, a pod njezinim učinkom i školska godina krene isparavati. Testovi i ispitivanja nagomilali su se u naše već preopterećene glave pa je sama ideja o putovanju u potpunosti obuzela naše misli i maštu i motivirala nas da se posvetimo svojim obvezama kako bi mogli uživati tih par dana. Nakon odviše iscrpljujuće nastave spomenutoga dana otisnuli smo se na put prema Istri gdje nam je prva postaja bilo mjesto Livade podno Motovuna u kojemu se nalazi tvornica tartufa Zigante. Stručnjaci za tartufe, gospodin Ivica i njegova dva marljiva psa, povela su nas u poučnu dvosatnu šetnju gustom šumom gdje smo imali priliku izravno vidjeti proceduru pronalaska i branja crnih tartufa. Vrijedne istarske bisere vrijedni su radnici, naša dva psa, s lakoćom nanjušili ispod površine zemlje omogućujući na taj način ljudima inače nemoguću misiju. Uistinu je dirljivo vidjeti takav harmoničan sklad ljudi, životinja i biljaka, cjelokupne prirode, koji bi nam svima trebao pružiti kao zvijezda vodilja.

Kad već spomenuh zvijezde, vrijedilo bi osvrnuti se i na našu sljedeću postaju - zvjezdarnice Tićan i Višnjan. Sama lokacija navedenog objekta oduzima čovjeku dah: na zelenom brežuljku okružena prirodom i u daljini morem te obasjana poslijepodnevnim suncem otkrila nam je zvjezdarnica, točnije njezini marljivi zaposlenici. Gledati Sunce kroz profesionalni teleskop te imati priliku vidjeti jedan još veći i profesionalniji uistinu nije svakodnevno iskustvo iako je možda većinu mojih suputnika najviše zabavilo penjanje po kamenim stijenama – hrvatskom stonehengeu - dopremljenima do zvjezdarnice kako bi se očuvala sama priroda i ukomponirala u koncept modernoga znanstvenog doba koje ju odviše često zanemaruje.

Predavanje o zvjezdarnici bilo je također vrlo poučno, a u kratkim crticama saznali smo sljedeće informacije: iako je s Višnjanske zvjezdarnice otkriveno mnogo malih tijela Sunčeva sustava, krug djelatnosti Zvjezdarnice nije ograničen samo na astronomiju. Uz sestrinske organizacije zvjezdarnica provodi niz edukacijskih projekata u cijelom STEAM području, s naglaskom na rad s visoko motiviranim i darovitim učenicima.

Nakon toga uslijedilo je nenadano iznenađenje, pravi biser puta, ono o čemu bi reforma školstva trebala stremiti: konceptu i načinu predavanja profesora Korada Korlevića. Kratko predavanje pretvorilo se u zanimljivu  raspravu o opasnostima iz svemira, razvoju čovjeka, ljudskoj zlobi, pohlepi i potrošačkom društvu koje upravo pred našu generaciju stavlja odgovornost  dosad nikada viđenu u povijesti čovječanstva. Dakle, na nama je da shvatimo da ideal života koji nam se nameće u medijima nije ostvariv (osvrnuvši se duhovito i sarkastično na bogatstvo jednog domaćeg bogatog nogometnog dužnosnika i njegovu nezasluženu popularnost i ugled). Šanse da nas uništi golemi asteroid je 1:200 000, to se čini malim rizikom, ali je znatno vjerojatniji nego dobitak na lotu. Znači, mi se moramo bojati gospodarskog i društvenog kolapsa čitave civilizacije te posljedica koje bi mogle iz toga proizaći.

Sljedeći dan uputili smo se prema Puli gdje prve znakove ljudskoga života na spomenutome prostoru bilježe ostatci stari više od milijun godina, a prvi poznati zapis datira iz 10. stoljeća prije nove ere. Razgled grada uz poučnu i opuštajuću šetnju s turističkim vodičem bio je tek početak prave poslastice koja je uslijedila, a riječ je o Brijunima koji su bili i originalna destinacija našega putovanja. Zeleni brežuljci i travnjaci koji odišu iskonskom ljepotom uz zvuk morskih valova te dodir sunčanih zraka nezamjenjiv je i nevjerojatan osjećaj. Posjetili smo Veliki Brijun, najveći u skupini od 14 otoka. Izložba "Tito na Brijunima" uz zbirku prepariranih životinja stalna su postava muzeja koji je bio naše prvo odredište. Poučna ali i dalje opuštena atmosfera nastavila se u, po meni najljepšem dijelu, jednosatnoj vožnji vlakom tijekom koje smo upili sve moguće zapanjujuće prirodne blagodati tog istinskoga istarskog blaga. Vožnju smo završili u safariju u kojemu smo došli u susret s inače rijetko viđenim životinjama, zebrama, ljamama, slonicom Lankom.

Kao šlag na tortu došlo je i kupanje u osvježavajućemu moru uz melem za oči, vizuru Brijuna u zalazak sunca, pogled koji je do krajnjih granica upotpunio naše i do tada ionako posebno iskustvo. Nakon povratka brodom koji nam je uistinu teško pao (i nakon još jedne kratko prospavane noći), sutradan smo krenuli okolnim putem prema Zagrebu. Pod okolnim putem podrazumijevam posjet Roču, malenome gradu usred istarskih brežuljaka, povijesno obogaćenim crkvom s glagoljičkim zapisima, zatim Humu, najmanjemu gradu na svijetu koji je svoj golem šarm uspio "stisnuti" u dvije uske ulice. Motovun, sada poznat po ljetnome filmskom festival, naša je posljednja istarska destinacija. Kratka vožnja busom i uspinjanje pješice uz priče turističkoga vodiča (Hvala teti Smirni!) isplatili su se za obogaćenje duha koju nam je grad svojim tajnovitim strminama pružio.

Memorijalni centar "Lipa pamti" uslijedio je nakon zasluženoga odmora, ručka, no iako omamljeni istarskim specijalitetima – maneštrom I pljukancima, istinski smo uživali i u zanimljivome izlaganju vodiča koji su nam predočili moć i ustrajnost jedne zajednice koje prkosi i opstaje, čak i nakon što je nad njome izvršen s pravom rečeno genocid! Nakon potresne, ali i dirljive, motivirajuće priče Lipljana, uputili smo se s našom velikom žalošću prema Zagrebu. 

Ispričanu istarsku avanturu s pravom ću nazvati nezaboravnom i moje zahvale od srca idu profesorima, posebno Anamariji Kardum Zenebe koja nam je omogućila da se u dva i pol dana istinski oporavimo i regeneriramo uz riznice ljepote, povijesti, zabave i znanja koje su obogatile naš duh i stvorila divna sjećanja na prekrasne istarske dragulje, sjećanja koja ćemo, nadam se, uvijek nositi u srcima, umu i fotoalbumu.

Ivor Katović, 3.a

 


Terenska nastava iz fizike - Smiljan

Namjerno nisam htjela krenuti s klasičnim: "U utorak 16.5. generacija 3. razreda XVI. gimnazije posjetila je Smiljan..." jer biste generalno izgubili volju za čitanjem tamo negdje na pola.

Naša terenska nastava sastojala se od dva dijela: obilaska memorijalnog centra "Nikola Tesla" u Smiljanu i adrenalinskog parka "Rizvan city". 

 

 

Memorijalni centar sastoji  se od rodne kuće Nikole Tesle, crkve sv. apostola Petra i Pavla, gospodarskog objekta, klupa, trijema, ispitne stanice, spomenika Nikoli Tesli, vanjskog auditorija, Tesline turbine, mosta i multimedijskog centra s igralištem („za djecu“).

Evo najiskrenije, sve one vrteće spravice u parku memorijalnog centra izazvale su mi duplo veći adrenalin nego adrenalinski park. Dođem u Smiljan i očekujem pričicu o Nikoli Tesli, 20 min poslije ne znam se više spustiti s vrtuljka... Pa kad već spominjemo pričicu o Nikoli, ovo je moja pričica:

Nikola Tesla, izumitelj, elektrotehničar, fizičar, ali ponajprije čovjek genijalnog uma. Čitajući Tesline brojne citate u memorijalnom centru, jasno se vidi briljantnost njegovog uma i po pitanju vrlo neočekivanih tema. S toga sam se pronašla kako s njegovog razrađenog monologa o elektromagnetskoj indukciji prelazim na citat o njegovoj fobiji u vezi ženskih naušnica. Uistinu nepredvidljiv čovjek. Od priča kako je skakao s kišobranom s krova poput Petra Pana do profesorskih nacrta i beskrajno dugih ispisa formula, kroz samo par prostorija, Teslu smo doživjeli kao stvarnu i cjelovitu osobu.

 Na tavanu rodne kuće nalaze se funkcionalni Teslini izumi kao što su induktivni elektro motor, okretno magnetsko polje poznatije pod nazivom „Kolumbovo jaje“, Teslin transformator, Teslina turbina i može se vidjeti zoran prikaz razlike Edisonove istosmjerne i Tesline izmjenične struje u prenošenju na udaljenosti. Najviše me se dojmila ispitna stanica koja je kopija Teslinog laboratorija iz Colorado Springsa jer je tada došao red na nas. Držali smo neonske lampe u rukama bez ikakvog kabla ili žice koje bi svijetlile pri uključivanju transformatora. Za osobu koja jedva ima 3 iz fizike, ovo je bila magija.

U adrenalinskom parku najveća atrakcija bila je ogromna ljuljačka visine 15 metara. Uz milozvuke vrištanja i spokojan pogled na  vrhove Velebita, nadoplata od 30 kn više se nije činila kao velik iznos. Tijekom boravka u  adrenalinskom parku svi smo potajno i željno iščekivali barem malo straha u očima profesora i profesorica koji su se odvažili sudjelovati u gotovo svim aktivnostima. Pohvale njima što su se lijepo uklopili među nas učenike, kojima adrenalin i strah nisu strana pojava.

Prokomentirali smo par puta tijekom tog dana kako nas ova terenska potpuno vraća u osnovnu školu. Atmosfera u busu kao da idemo na maškare, sendviči, trenirke, boravak u prirodi, ma kompletan  dan bez svih briga.

Da ne kompliciram dalje, bilo je baš lijepo.

Ines Kocijan, 3.b

preskoči na navigaciju